howl like a wolf and a witch will open the door...
...................................................................................
..i evo napokon mene nakon nekoliko dana...ah...bilo mi je super...dragi mi dosao iz zagreba.....jupi..
...i eto danas je oso pa ja napokon imam vremena za blog....necu puno...samo cu stavit koju slikicu moga peseka.....
.......kako si mogao............
Ako imate psa - pročitajte ovu priču...
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču...
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila 'zločesta', prijetio si mi prstom i pitao si me 'Kako si mogla?' - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je 'sladoled štetan za pse', kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila 'ljubitelj pasa' - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam 'zatočenik ljubavi'.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od 'tvog psa' postala sam 'samo pas', a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju 'obitelj', ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao 'znam da ćete joj pronaći krasan dom'. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo 'Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!' A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se 'Kako je mogao?' U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala 'Kako možeš?' Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je 'Oprosti'. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje 'Kako možeš?' nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
...........................najtuzniji trenuci.......
......POLUDJET CU OD DOSADE.....
....On u zagrebu ja ovdje....ludim polako....nemogu vise ni da spavam..jedva cekam da dodje...dobra vijest je da ce doci u cetvrtak...ali tko ce to docekati.....hmm.....ma to je prava ljubav.....
...neznam vise sto da kazem....ma necu se vise ni gnjavit s time....cemu..samo mi je jos teze...
.....uf.......ludim...ludim...ludim......ma necu da poludim..........
....no necu vise o tome.....sad prelazim na moju omiljenu temu....a to su zivotinje.....smrc...
...hmm...jutros sam imala jedno zanimljivo budjenje....onako bila vrucina....ja se nisam pokrila..al ono imala sam pidžamu....i tako ja osjetim nesto mokro na mom obrazu.....hmm....svakakve su mi misli pale na pamet....ali ja ono pogledah na jedno oko...i onako mutno vidim nesto crno ..jako blizu....
...covjece najezila sam se....no onda ja se sjetim da pokusam rukom da makar opipam sto je....
...pipkam ja tako...skontam...nesto mekano....hmm....kuzim......opipah dlake....skuzim pa to je samo moja luda....tj moj pas.....ona mustra otvorila vrata.....dosla na moj krevet......legla na mene...a njena glava je bila nuz moju....i tako ona mene malo licnula.....i zaspala.....ah....ti psi.....a sto cu previse sam je razmazila...al sam sigurna da je ja nisam naucila otvarat vrata....sto posto moj stari ima prste u tome....
...stavit cu u iducem postu i njene slike da je vidite....
smrc.......
.....evo i njima treba pomoc......
Ime mi je Bobi,
Mlad sam, umiljat ko kućni mačak i zaigran, pravi veseljak i lijep
(trobojni – narandžasto-bijelo-crni), kraće dlake.
Ostao sam sam, bez moga vlasnika koji me dresirao kao štene i s kojim sam spavao u kući (prije mjesec dana stradao nesretnim slučajem),
I sad već shvaćam da se više ne bude vratio,
Pa se nadam nekom novom,
Po mogućnosti s djecom koju obožavam,
Da se igraju sa mnom s lopticama svih veličina od jutra do mraka,
Da ih volim i čuvam i ne razdvajam se od njih.
Javite mi se čim prije
Da zaboravim tugu uz igru, jer jako sam odan i vjeran.
Dobroćudan sam, ne diram mace, ne zanima me kavga s drugim psima, samo igra, loptica, igra, loptica do jutra ako može.
Nadam se da će uskoro netko tako dobar doći po mene
Jer za sada sam na čuvanju kod moje krsne kume koja ima previše (pretežno mačjih!) Životinja, a premalo hrane i ne može me zadržati.
Sve informacije o meni možete dobiti
Na besplatnom broju info centra
0800 27 22 22
Požurite molim vas! Nećete požaliti! Hvala vam!!!
(cijepljen sam redovno od rođenja, imam i knjižicu!)
vjerni, predobri i zaigrani Bobi
Moje je ime Sara, ali možete me zvati kako god vam drago dok ste dobri prema meni. Znate onu staru poslovicu; zovi me i loncem ali me nemoj razbiti. Iako sam mlada do sada sam već naučila da svijet nije kombinacija meda i mlijeka. Želite li čuti moju tužnu priču? Evo, sad ću vam reći.Moj je vlasnik bio prevrtljiv čovjek. Prvo je pomislio kako bi bilo zgodno imati njemačku ovčarku ali se uskoro predomislio i nije si dao truda da mi pronađe novog vlasnika. Jednostavnije mu je bilo izbaciti me na ulicu. I eno me, već lutam ulicama grada nadajući se da ću, prije ili kasnije pronaći nekoga tko će pretpostaviti koliko mu ljubavi mogu pružiti za malo prijateljstva i topli dom. Nevolja nikada ne dolazi sama, to je jasno kao dan, i ja sam se počela tjerati. Sebični vlasnici pasa bili su oduševljeni da njihovi psi dokažu svoju muškost na meni, nebranjenoj...
Snalazila sam se kako sam znala i umjela. Ponekad bi mi neka dobra duša poklonila nešto hrane, ali češće sam se sama snalazila. Nije bilo vrijeme izobilja, nimalo. 
A onda je došla Elly. Još kao sasvim malo štene, prije nego je progledala, Elly je djelovala odlučno i ...kao da će jednoga dana postati divan pas. Gledala sam ju i odlučila, Elly će preživjeti, sve ću napraviti za nju.
Vrijeme, koje nije uvijek prijatelj, je prolazilo a ja sam se brinula o malenoj. Imala sam dovoljno mlijeka da se Elly izvrsno razvija i, gle, uskoro je progledala. Svojim je tamnim, pametnim okama gledala svijet oko sebe i kao da se čudila, zar je to sve? A ja nisam znala kako da joj objasnim da nije, da je ovo samo privremeno i da će doći vrijeme kada će sve doći na svoje mjesto i da ćemo i nas dvije jednom imati dom. I ljude koji nas vole i paze.
Vrijeme je i dalje teklo a ja sam postajala sve slabija. Smršavila sam toliko da se jedva moglo primjetiti moje plemenito porijeklo, moja se dlaka ofucala ali moj duh je još uvijek bio dovoljno jak da ustrajem. Da ju sačuvam. Da mala Elly bude dobro.
Bio je sunčan dan kada je jedna gospođa došla po nas. Oh, sreće! Kako sam se samo nadala, kako veselila, mislila sam da je našoj patnji kraj...samo što to nije bilo tako. Gospođa je bila jednaka mom prethodnom gazdi. Pogledala me dobro, zaključila da ja nisam pas kojeg je davno izgubila i strpala je i mene i Elly u auto i izbacila nas na istom mjestu gdje nas je i našla. Dugo sam gledala za njom i u mislima je pitala «da li je to sve što si mogla učiniti za nas?».
A onda sve ispočetka. Briga za Elly, jer nisam odustajala, kakva bi ja to majka bila kada mi moje dijete, moje štene, ne bi bilo prvo u životu? Zar postoje majke koje neće sve učiniti za svoju bebu? Sve za nju, sve...ja sam postajala sve manje bitna...i sve manja...
I onda spas. Spas! ...djelomični spas, ali ipak spas! Sve ovo vrijeme nisam izgubila nadu da dobri ljudi ipak postoje i bila sam u pravu. Sada se nalazim u prihvatilištu, zajedno sa Elly.
Hrane nas, na toplom smo. Oporavljam se polako a Elly je sretna i sigurna. Još se nadam...
Znam da negdje postojiš, moj budući vlasniče, i ja ću ti pružiti svu ljubav svijeta kada me uzmeš k sebi. Zahvaljivat ću ti odanošću svaki dan, biti ću tvoj pas iz snova.
.......zar nisu krasni.......
...ova bijela maca se nalazi u azilu Suza u Zagrebu....ima tamo jako lijepih maca koje cekaju da ih netko udomi...takoćer na raspolaganju je i velik broj pasa....POMOZITE IM....
.....a ovo je njena obitelj.......
.........odlazi.......
....i eto dosao je i taj dan....smrc....nije fer ali sto se moze....on odlazi..a ja uff tu sama ..bez njega....poludjet cu....e to je ljubav...ma necu ja puno o tome...ma samo da zabiljezim..nista vise....smrc...znam ja da ce on mene nazvat i da cemo dugo dugo pricat...pa ono cut cu mu makar glas...aaaaaaa...jedva cekam da opet mi dodje jao.....bit ce svega......smrc....ma i ovo je dosta...
..ok....druga tema.....sad cu malo o zivotinjama...e tak....obozavam ih.......a ovo su njihove zelje....
10 ZIVOTINJSKIH ZAPOVIJEDI
1.Moj život će vjerojatno trajati 10-15 godina. Svako odvajanje od tebe za mene će biti bolno. Upamti to prije nego me nabaviš.
2.Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene.
3.Iskaži mi svoje povjerenje. To je neophodno za moju dobrobit.
4.Nemoj se dugo ljutiti na mene, i nemoj me zatvarati za kaznu. Ti imaš svoj posao, zabavu i prijatelje. Ja imam samo tebe.
5.Ponekad razgovaraj sa mnom. Iako ne razumijem tvoje riječi, ja razumijem tvoj glas.
6.Budi svjestan da bez obzira kako se prema meni odnosiš, ja to nikada neću zaboraviti.
7.Molim te, nemoj me udarati, jer ja ne mogu uzvratiti udarac. Ali zato mogu gristi i grebsti, a to zaista ne želim učiniti.
8.Prije nego što me prekoriš da ne želim surađivati s tobom, da sam tvrdoglava i lijena, pitaj se ne muči li me možda nešto. Možda ne dobivam odgovarajuću hranu, ili sam predugo bila vani na suncu, ili moje srce stari i postaje sve slabijim.
9.Brini se za mene kad ostarim. I ti ćeš jednoga dana ostariti.
10.Prati me na teškim putovanjima. Nikada nemoj reći, "Ne mogu to gledati," ili "Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti." Bit će mi lakše ako ćeš ti biti tamo. Zapamti, ja te volim. 
.....nadam se da ce biti bolje...
...sutra opet idemo u kino...sto se prikazuje neznam...ma samo da je dobro i da nisam gledala....neznam ni zasto idem uopce u kino kad skoro sve filmove pogledam prije neg sto i dodju u kino..nije fer......uf...ovaj put ja vodim njega....ono neznam ni ja zast...svoju lovu trosim samo na sebe....uf..postala sam popustljiva...hmm...to ne valja...i taman kad ja smislim na kupanje padne kisa....nije fer..nije fer....imam fore do ponedjeljka da se dobro provedem..a ono pada kisa i hladno je....jao...bili smo na zatvorenim bazenima tj na gradskim...cak mi je bolje neg na kopici...manja je guzva..i nije tak prljavo....i imaju pristojne tuseve...i rade im wc-i......i voda im je cista...sam et kao dodje 15 kuna ulaz...ma nije ni puno.....u ponedjeljak cu da poludim..cijeli dan sam u gradu....moram vadit radnu knjizicu pa na biro....ahhhh....necu da radim..nevolim radit....nikad nisam radila..ni imala potrebu za to..ah...imam ja jako dobrog taticu..pa ono da iskoristim sto se moze dog mogu....uh....ev to je sve od mene za veceras....pozdrav svima...
...ode lova...
...bili mi neki dan u kinu i ajd gledat cemo film omen666...jeftina karta 20 kuna....ajd dobro....usli u kino..kino prazno..samo nas dvoje..ma bili jos njih troje...jos bolje..navodno je film horor....uf....i et tako nakon jeb...20 minuta reklama pocne film....kad ono bemti..on ga gledao...uf...jao...jao..jao...prije jos na tv-u...a ovo je kao nova neke verzija..sa ubacene tri nove scene....i da nije vise horor...tako je film glup da sam se skoro stalno smijala al ono u sebi da me nebi cuo koji duh u kinu...jao...
...ajd film zavrsio..odemo u petar pan na sladoled..vrucina da poludis....sladoled vruc..otpio se cim smo ga dobili...da nije jagoda ...uf......no osli poslije prosetat dravom...a drava smrdi...jao...grozno....deset sati a nekin 32 stupnja vani..onaj smrad od drave isparava.....grozno..i et osli novci bezvezne....bas mi je bilo bed jer me dragi htio oraspolozit....kad ono sve naopako...sad se osjecam grozno upravo zbog njega...nije fer napokon smo imali jedno hmm posebno vece za nas..a ono...ma meni je bilo dobro glavno da sam bila s njim..no..sutra planiramo da idemo na kupanje i sladoled...ah nadam se da ce bit bolje..........
29.06.2006. u 00:24 |
3 Komentara |
Print |
# |
^
A Corpse Without Soul
Listen, I'm a corpse, I'm a corpse I'm a corpse without soul
Satan, he's taken, he's taken
He's taken his toll
And he took it out on me
I, I'm trapped, I'm trapped
I'm trapped in his spell
Tonight, I'm going, I'm going
I'm going to Hell, inside his spell
I was walking down among the graves
I heard a cry, my shadow is gone
Emptiness in my body, I felt so alone
Small black wings on my naked back
Now guess what I saw on one of the stones
I saw my soul, in a magical haze
It was all dressed up as a corpse in a wedding dress
Small black wings on my naked back
Now hear my prayer, beggin' for mercy
I'm living to die
Satan has taken his toll.
........EVO NEKE OD SLIKA KOJE MI SE POSEBNO SVIDJAJU......
...napokon....
napokon sam gotova sa školom..jupi...u petak riješila maturu i sad zbogom tehnološkoj...jao uživam...he he hehe ...moja seka se mora jos tri godine mucit....uf...jadnica....a sto ces....
...al je tako dosadno..te vrucine..neda mi se ici nigdje po danu....krenem pa se vratim...
...poludjet cu...jos i ta voznja...ajme u petak sam imala dva sata voznje u podne....nije fer...
..no mislim ja pozitvno....
...skupljam pare da si kupim bullterijera..kak je sladak psic....nesto nevjerovatno..
...jao jedva cekam...hmmm....
..moram zicat starog....
...drzte mi fige.....
24.06.2006. u 17:25 |
7 Komentara |
Print |
# |
^
......ajme vrućine.....
.....nije fer...6 sati u jutro a ja...ah...sjedim za kompom i pravim se da nije sparno..pokusavam izdrzat al ne ide..ne mogu...pogotovo ne zbog utakmice...joj bezvezno zivciranje...ah te budale moraju nesto zajebat....tipicno....no sto ceš....jao moram na bus...katastrofa u osam ce bit nekih 30 stupnjeva..jao...poludjet cu pola sata u busu....bolje da ne razmisljam...ma nisam ni jedina koja ima problema sa vrucinom,...jea..jeaaaaaa.......toliko za prvi post....pozdrav....
.....mercyful fate....
Lady In Black
On a magical misty morning
I was standing in the Autumn rain
Suddenly the birds fell silent
Would I ever hear them sing again...
Hear them sing again...
Without a word of warning
I saw a shadow in the Autumn rain
Just like in my nightly dreams
The Lady In Black had come again...
The Lady had come again...
Begging me to follow her into the misty rain
Begging me to follow her into the no more pain
Her eyes were hypnotizing
Burning deep inside my brain
The Lady In Black was here now
She was here to take me far away...
Take me far away...
"Follow me to the other side"
Through the tunnel of light we travel, fading away
Through the tunnel of light we travel
We're fading away
Through the light that's shinning bright
We're fading away
Through the light that's shinning bright
We're fading away
